U subotu (5.4.2025.), 45 učenika i učitelja planinara iz planinarske skupine OŠ „Antun Nemčić Gostovinski“, pohodilo je 20 kilometara čudesnih planinarskih staza Samoborskog gorja. Popeli su se na vrhove Japetić (879 mnv), Stražnik (708 mnv) i Oštrc (752 mnv). Učenike planinare vodili su učitelji Danijel Balaško, Danijela Šimek, Boris Tonc, Đurđica Šmic, Sanja Brkić, Maja Treščec, Maja Mitrović Laškarin i Zoran Crnčić.
Polazak autobusom ispred školskog autobusnog stajališta u 7:00 sati. Uz jedno zaustavljanje na odmorištu uz brzu cestu, vožnja do sela Mali Lipovec (350 mnv) koji se nalazi u sastavu grada Samobora. Na uspon krećemo od Šoićeve kuće (370 mnv) gdje nas ostavlja autobus. Planinarska staza prvo ide kroz naselje, a zatim se penje u bjelogoričnu šumu na obronke Samoborskog gorja. Planinarske staze kojima smo hodali dio su parka prirode „Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje“ proglašenog 1999. godine. Proljetna flora parka prirode iznimno je bogata. Uživali smo u prekrasnim raznobojnim cvjetovima jetrenke, bijele šumarice, volujskog oka, šuplje šupaljke, dvolisnog procjepka, šafrana, crnocrvenog kukurijeka, običnog likovca, pasjeg zuba, crnjuše, a na mnogo mjesta uz stazu mogli smo uživati u opojnom mirisu ljekovitog medvjeđeg luka. Vrijeme nam je idealno, sunčano, toplo i bez vjetra, kao stvoreno za uživanje u prekrasnom proljetnom danu na bajkovitim planinarskim stazama Samoborskog gorja.
Otprilike dva sata bila su nam potrebna da se popnemo na naš prvi današnji vrh Japetić (879 mnv) koji je ujedno i najviši vrh Samoborskog gorja. Na vrhu se nalazi 12 metara visoka metalna piramida, koja je do 1960. godine bila na Sljemenu. S piramide se pruža lijepi pogled na gorsku i sjeverozapadnu Hrvatsku te Sloveniju sve do slovenskih Alpa. Svi su se učenici i učitelji naizmjence popeli na piramidu od koje pogled seže sve do snježnih vrhova slovenskih Kamniško Savinjskih Alpi koje se protežu iznad grada Ljubljane.
Sam vrh obrasta stara gorska bukova šuma koja je na površini od 26 hektara na Japetiću 1975. proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije. Ovaj lijepi primjer očuvane prirodne šumske sastojine bogate biljnim vrstama, posebno u proljeće, omogućava uživanje u bogatstvu, raznolikosti i šarenilu cvijeća, čije je branje strogo zabranjeno. Nedaleko vrha nalazi je Planinarski dom Žitnica (815 mnv), poznat po svom spektakularnom pogledu prema Jastrebarskom. Za petnaestak minuta stižemo do Žitnice gdje smo uživali u toplom proljetnom suncu i sjajnim vidicima te se odmarali sat i pol vremena. Oni koji su htjeli uživali su u bogatoj ponudi jela i pića planinarskog doma.
Nakon zasluženog odmora krećemo prema vrhu Oštrc. Prvo se spuštamo do Velikih Vrata i nastavljamo strmom stazom prema vrhu Stražnik (708 mnv). Planinarska staza vodi po grebenu gore-dolje kroz predivnu bukovu šumu i livade koje su bogate proljetnim cvijećem. S pravom se smatra jednom od najljepših staza u Samoborskom gorju. Dolazimo do sedla Presika gdje skrećemo lijevo prema vrhu Oštrc. Od sedla Presika trebalo nam je malo manje od sat vremena do našeg trećeg vrha Oštrc (752 mnv). Oštrc, kako mu i ime kaže, je oštar, kameniti greben. Natpisna tabla, s imenom vrha i nadmorskom visinom, učvršćena je za jedno drvo. Žig je ugrađen u kamen na vrhu. Vrh je označen velikim križom, a s vrha je otvoren vidik u svim smjerovima. Vrh nije prekriven šumom već livadom što omogućuje odličan pogled na ostatak Samoborskog gorja, Medvednicu i Zagreb. Upravo zbog navedenih karakteristika za Oštrc se kaže da ima alpski izgled. Na sedlu pod vrhom smjestio se Planinarski dom Željezničar (691 mnv) koji smo također posjetili i gdje smo imali kraći odmor za jelo i piće. Od planinarskog doma trebalo nam je otprilike sat vremena da se spustimo natrag do Šoićeve kuće gdje nas je čekao autobus. Na povratku stajemo u gradu Samoboru gdje smo se počastili legendarnim samoborskim kremšnitama i sladoledom u kavani Livadić i slastičarnici U prolazu. U Koprivnicu dolazimo u 21:30.
GALERIJA FOTOGRAFIJA: Samoborsko gorje 2025.
0 Comments