Povijest škole

Domovini

Antun Nemčić- Gostovinski, književnik, ilirac i hrvatski domoljub rođen je 14. siječnja 1813. u Mađarskoj, u mjestašcu Ede, kamo je njegova majka kao trudnica došla iz Ludbrega u posjete rodbini (otac mu je bio sitni plemić), a umro je 5. rujna 1849. od kolere u Križevcima, navršivši dakle tek 36 godina života.

Djetinjstvo je proveo u roditeljskom domu u Ludbregu i Koprivnici, gdje mu je otac živio i radio; gimnaziju je pak završio u Varaždinu, a studij prava u Zagrebu. Službovao je u različitim mjestima sjeverne Hrvatske, postao kotarskim sucem u Novom Marofu, nešto kasnije i saborskim zastupnikom, a prerana smrt zatekla ga je na položaju velikog županijskog bilježnika u Križevcima.

Rano je prišao pokretu ilirskih preporoditelja, ostavši mu vjeran do kraja života. Stekao je veliku obrazovanost i kulturu, govorio nekoliko stranih jezika, iako je živio i djelovao izvan hrvatske političke i kulturne metropole- Zagreba.

Književni rad počeo je pisanjem pjesama, od kojih su mu neke ušle i u školske čitanke, ali ipak nije u poeziji postigao značajnije domete. Poznata mu je komedija «Kvas bez kruha ili Tko će biti veliki sudac» (koja nešto prerađena živi i danas na pozornici), a kao ogledalo hrvatske proze iz prve polovine 19. stoljeća zanimljiv mu je i nedovršen roman «Udes ljudski», za koji možemo žaliti da je ostao samo torzo.

Ipak, bez svake sumnje najznačajnije Nemčićevo djelo jesu njegove «Putositnice», kojima je, uz knjigu «Pogled u Bosnu» Matije Mažuranića, začet poseban oblik u našoj književnosti – putopis. A to je – prema jednoj od mogućih definicija – književna vrsta u kojoj pisac iznosi svoje utiske u svezi s predjelima kroz koje putuje. Ljudi se od najranije dobi života vole kretati, putovati, upoznavati nova neviđena i nepoznata mjesta.

U jezičnom izrazu pokazuje stvaralačku sposobnost, kao kada primjerice «švapčarenje» (forsirano govorenje njemačkim jezikom) naziva «derdiedasiranjem». Općenito jezik mu obiluje bogatstvom riječi te se pitamo nisu li neke od njih jedino uporabljene u njegovu djelu. U sintaksi teksta osjeća se da je bio pod utjecajem latinske gramatike (stavlja glagol na kraj rečenice), pa to uz niz danas zastarjelih riječi, stranih izraza kojima su se intelektualci njegova vremena očito služili, uz danas napuštenu tvorbu oblika riječi – otežava pristup djelu.

U cjelini gledano Antun Nemčić jedno je od najvećih imena našeg hrvatskog, mada nazvanog ilirskog, preporoda koji je, uza sve ostalo, tvorac jednog značajnog žanra u našoj književnosti, naime putopisa, a on se nije s njim samo pojavio i ugasio nego je dao i značajan broj nastavljača.

Možemo prihvatiti jezgrovitu prosudbu hrvatskog povjesničara Antuna Barcakoji kaže: «U bespomoćnosti, kojom su ilirci pisali, Nemčić se toliko isticao da ga možemo smatrati jednim od osnivača hrvatske proze. Neki dijelovi «Putositnica» mogu se još i sad ubrajati među najbolje tekovine hrvatske preporodne književnosti.»

Iz školske spomenice

Prijepis iz školske spomenice

OSNUTAK ŠKOLE – PRVA GODINA RADA 1956.  – 1 ŠK.GODINA

Narodni odbor kotara Kaprivnica donio je 31. srpnja 1956. godine rješenje kojim     se niži razredi Gimnazije u Koprivnici izdvajaju i pripajaju osmogodišnjoj školi. Poslije toga formirane su dvije osmogodišnje škole, i to: Prva osmogodišnja škola koja je dobila prostorije u zgradi Gimnazije s 18 odjeljenja i 823 učenika i Druga osmogodišnja škola s 14 odjeljenja koja je dobila zgradu bivše Narodne škole.

Prva narodna osmogodišnja škola obavila je upis učenika 29.30 i 31. kolovoza te naknadni upis 2. i 3. rujna a počela radom 10. rujna 1956.godine. Narodni odbor općine donio je rješenje o osnivanju Prve osmogodišnje narodne škole na 14. sjednici Općinskog vijeća dne 28.rujna 1956. godine.

Osnivanjem Prve i Druge narodne osmogodišnje škole prestala je djelovati dosadašnja četverogodišnja Osnovna škola Koprivnica. Učenici i učitelji te škole podijeljeni su na jednake dijelove između Prve i Druge narodne osmogodišnje škole.

Obje novoosnovne škole preuzele su od Gimnazije Koprivnica sve njezine učenike nižih razreda, tako da su Gimnaziji preostala samo četiri razreda. Osnivanjem Prve i Druge narodne osmogodišnje škole provedeno i s formalne strane obavezno osnovno osmogodišnje školovanje, i ako je ono faktično postojalo od početka 1948./49.kad je i za područje Koprivnice proglašen obavezan polazak nižih razreda Gimnazije Koprivnica. Prvi vršilac dužnosti upravitelja Prve narodne osmogodišnje škole bio je učitelj Pero Milivojević.

Sa četverorazredne Osnovne škole Koprivnica premješteni su u Prvu narodnu osmogodišnju školu sljedeći učitelji:

1. Miklaužić Stjepan

2. Holoubek Ana

3. Bregovec Franjo

4. Dubaić Marija

5. Šandl Evica

6. Lakota Katica

7. Vladić Dragica

8. Ljubić ?uro

9. Polšek Slava

Sa Gimnazije Koprivnica premješteni su u Prvu veliku narodnu osmogodišnju školu Koprivnica slijedeći:

1. Cviček Alojzija, profesor

2. Damjanić Zora

3. Golac Ivanka, str. učitelj

4. Mlinarić-Kolak Zora, nastavnica

5. Rubeša Ljubica, profesor

6. Folbert ?uro, ap. fil. fak.

7.  Kovačić Vjekoslav, aps. VPŠ.pripravnik

8.  Branković Ljubica, profesor

9. Gabelić-Birg Katica, str. uč.

10.  Kostjuk Aleksandar, profesor

11.  Pavleš Doroteja, nastavnik

12.  Sabol Kazimir, nast

Školska godina 1957./1958.

Školske  godine 1957/58   škola normalno nastavlja rad.

Dne 1.IX.1957.g. nastupaju dužnost na školi: 1. Majetić Ruža,učit. 2. Sekulić Ljerka,učit. 3. Vresk Danica, apsol.  VPŠ 4. Lebinec Štefica, apsol. filozofskog fakulteta, 5. Ivan Gregl, uč. taj.

Dne  23.IX.1957. godine razriješen je dužnosti radi odlaska  na odsluženje vojnog roka – Zember Vinko.

Početkom školske godine otvorena su tri nova odjeljenja  /I.c, IV. b i V.c /. Zbog  skučenog školskog  prostora  uvodi se za prve razrede medjusmjena /treća smjena/.

Škola ima 9 nižih i 12 viših, ukupno 21 odjeljenje s 879 učenika.

Školski odbor škole donio je prva «Pravila o unutrašnjem uredjenju i radu Prve narodne osmogodišnje škole u Koprivnici» 20. svibnja 1958. godine.

Narodni odbor općine Koprivnica potvrdio je pravila 23.VI.1958. godine.

Škola ja početkom školske godine ponovo priredila izložbu učeničkih radova.

Na završetku školske godine škola je dala za građanstvo i učenike koprivničkih i bližih seoskih škola uspijeli igrokaz Šegrt Hlapić. Prih od ovih priredaba upotrijebljen je tako da je škola na teret čistog prihoda siromašnih učenika. Ove je godine za vrijeme velikih praznika ljetovalo u Novom Vinodolskom oko 100 učenika. Ljetovanje je u inamljenoj zgradi Doma stručnih školaorganizirao NO kotara  Koprivnica.

Osim spomenutih 100 učenika ljetovale su u Novom još tri gruy<pe učenika  sa područja grada i kotara. U svakoj grupi je bilo oko 100 učenika, a svaka je grupa boravila u ljetovalištu 21 dan.

Dne 31. VIII. 1958. godine. Razriješeni su dužnosti na školi:

1. Lakota Katica, učit.  2. Folbert  ?uro, apsol. filozof. fakul. 3. Furlan Marija,nastavnik   4. Lebinec Štefica, apsol. filoz. fak.

Koncem maja posijetili su školu kotarski prosvijetni inspektori:

Fran Štimac, Bude Kučeković, Šogorić i Šostarec koji su prisustovali nastavi kod pojedinih nastavnika te na sijednici Nastavničkog zbora 27.V.1958. dali svoje mišljenje o radu i uspijehu pojedinih nastavnika.

U Koprivnici 31. kolovoza 1961.

Na temelju podataka iz arhive sastavio:

Vrančić ( prvi upravitelj škole)

– završetak prijepisa –

GGB

Povijest školske zgrade

Na zamolbu Gradskog zastupstva Koprivnice predvođenog gradonačelnikom Josipom Vargovićem, Kraljevska zemaljska vlada Hrvatske iz Zagreba 25. kolovoza 1906. godine donijela je odluku o ukidanju Više pučke škole. Tada je osnovana Privremena mala realna gimnazija koja je već 12. rujna iste godine počela s radom. Novoosnovana gimnazija radila je u prostorijama koprivničke pučke škole (izgrađene 1892.). Taj je čin imao velikog utjecaja na stvaranje inteligencije u Podravini u kasnijim godinama. Ubrzo se počelo raspravljati o potrebi nove gimnazijske zgrade.

Gradsko vijeće je tijekom 1906. godine nekoliko puta raspravljalo o izgradnji gimnazijske zgrade, a 23. kolovoza 1906. donijeta je odluka o pristupanju izgradnji. Tada je prihvaćen i pravilnik akcije za izgradnju zgrade.

U pravilniku je između ostalog pisalo:

“čl.10. Zgrada realne gimnazije ima biti i ostati vlasništvo gradske općine Koprivnica, koja će je sama o svom trošku i izdržavati, ali je ustupa za upotrebljavanje zemaljskoj vladi za potrebe male realne gimnazije, koja će biti zemaljski državni zavod”

U poslijeratnim godinama učenika gimnazije bilo je sve više te je zbog nedostatka prostora 1951. godine dozidan i drugi kat.

Narodni odbor općine Koprivnice donio je 28. rujna 1956. godine rješenje o osnivanju I. Narodne osmogodišnje škole u Koprivnici.

Prema Zakonu o osnovnom školstvu izdanom u Narodnim novinama 14. 8. 1959. godine mijenja se naziv osnovnih škola te od 1.9.1959. škola nosi naziv I osnovna škola Koprivnica.

Prema zaključku Savjeta za prosvjetu NO općine Koprivnica 1962. Gimnazija se preselila iz gimnazijske zgrade na Trgu mladosti 5.

11.11. 1984. I. Osnovna škola je preimenovana u OŠ Mira Bano Koprivnica. To je ime nosila sve do stvaranja samostalne hrvatske države te je  14.11. 1991. dobila ime OŠ Antun Nemčić Gostovinski  Koprivnica.

1975. godine iz zgrade se odselila Treća osnovna škola.

17. studenog 1907. godine upriličena je velika svečanost povodom polaganja kamena temeljca buduće gimnazijske zgrade. Kamen temeljac je položio tadašnji gradonačelnik Josip Vargović.

Projektant i izvođač radova bila je poznata zagrebačka tvrtka Carnelutti. Skladna jednokatna zgrada izgrađena je za manje od jedne godine te je kao takva pripadala među najsuvremenije školske zgrade u sjevernoj Hrvatskoj.

Zgrada je uz veliku pompu predana na uporabu 15. rujna 1908. godine. Otvorenju je prisustvovao tadašnji ban Pavle Rauch, župan Teodor Georgijević, nadzornik za srednje škole Franjo Krema, savjetnik Dragan Vitez Trnski, nadinžinjer Albert Švarc i drugi uglednici toga doba. Time su sazrjeli uvjeti da koprivnička gimnazija dobije i četvrti razred te postane potpunom. To je ozakonjeno potpisom Kraljevske zemaljske vlade Hrvatske 9. prosinca 1908. godine, a uz odobrenje tadašnjeg cara i kralja Franje Josipa I. od 25. studenog 1908. godine škola je dobila ime – Kraljevska mala realna gimnazija u Koprivnici.

U poslijeratnim godinama učenika gimnazije bilo je sve više te je zbog nedostatka prostora 1951. godine dozidan i drugi kat.

Narodni odbor općine Koprivnice donio je 28. rujna 1956. godine rješenje o osnivanju I. Narodne osmogodišnje škole u Koprivnici.

Prema Zakonu o osnovnom školstvu izdanom u Narodnim novinama 14. 8. 1959. godine mijenja se naziv osnovnih škola te od 1.9.1959. škola nosi naziv I osnovna škola Koprivnica.

Prema zaključku Savjeta za prosvjetu NO općine Koprivnica 1962. Gimnazija se preselila iz gimnazijske zgrade na Trgu mladosti 5.

11.11. 1984. I. Osnovna škola je preimenovana u OŠ Mira Bano Koprivnica. To je ime nosila sve do stvaranja samostalne hrvatske države te je  14.11. 1991. dobila ime OŠ Antun Nemčić Gostovinski  Koprivnica.

1975. godine iz zgrade se odselila Treća osnovna škola.

1978. godine na stropu učionice na drugom katu izbio je požar. Zlatko Šinko, pedagog škole (kasniji ravnatelj) aparatom za gašenje požara spriječio je daljnje širenje vatre. Nadležni inspektor rada donio je odluku o zabrani korištenja drugog kata. Također je zabranjena upotreba dimovodnih uređaja. Rješenje je bilo u uvođenju centralnog grijanja čija je ugradnja započela u kolovozu 1978.Drugi kat zgrade je bio van uporabe sve do 1992. godine kada je otvorena obnovljena zgrada OŠ Antun Nemčić Gostovinski.

Od godine 1989. – 1991. izvršena je potpuna adaptacija i rekonstrukcija zgrade.