U subotu (30.5.2026.), 48 učenika i učitelja planinara iz planinarske skupine OŠ „Antun Nemčić Gostovinski“ pohodilo je 20 kilometara planinarskih staza na Sjevernom Velebitu, a najviše kilometara na Premužićevoj stazi. Učenike planinare vodili su učitelji Danijel Balaško, Boris Tonc, Đurđica Šmic, Maja Mitrović Laškarin, Ivana Pernjak, Ljupka Mihailović, Sonja Sedlar, Renata Matica Špičko, Martina Stanojević, Ivana Gregurec i Tamara Gašparić.
Polazak autobusom ispred školskog autobusnog stajališta (4:00 sata). Uz potrebno zaustavljanje na odmorištu Draganić, vožnja do parkirališta podno planinarskog doma Zavižan trajala je gotovo 5 sati. Zavižan je jedan od najpoznatijih planinarskih domova u Hrvatskoj koji je po mnogočemu osobit. To je planinarski dom s najvećom nadmorskom visinom (1594 m), a ujedno i najstarija meteorološka postaja osnovana još davne 1953. godine. Sama planina Velebit proteže duž jadranske obale u ukupnoj dužini od 145 km i predstavlja prirodnu granicu između kontinentalne i mediteranske Hrvatske pa se njegovu vršnom dijelu sukobljavaju se i dvije različite klime što uzrokuje nepredvidive vremenske prilike tog područja. Posao meteorologa motritelja na Zavižanu već naraštajima obavlja obitelj Vukušić. Zavižan je dio Sjevernog Velebita, najmlađeg hrvatskog nacionalnog parka.
Nakon kraćeg vremena provedenog na Zavižanu uslijedio je uspon na vrh Zavižansku kosu (1622 mnv) koja se nalazi odmah nasuprot planinarskog doma. Otprilike desetak minuta bilo nam je potrebno za uspon na Zavižansku kosu s koje se pružaju prekrasni pogledi na naše Jadransko more i poznate kvarnerske otoke Krk, Rab, Cres, Lošinj, Goli otok i mnoge druge. Slijedilo je spuštanje strmom travnatom livadom direktno u Velebitski botanički vrt u Modrić dolcu. Osnovan je 1967. godine, a u njemu se nalazi više od 300 biljnih vrsta. Njegovo središnje mjesto čini travnata balinovačka ponikva koja je okružena strmim padinama Balinovca i Velikog Zavižana i blažim travnatim pobočjem Zavižanske kose. Neke su biljne vrste samonikle, a neke su donesene iz drugih dijelova Velebita. Tako se tu npr. mogu vidjeti hrvatski endemi velebitska degenija i hrvatska sibireja.
Nastavili smo zavižanskom cestom do početka Premužićeve staze, najpoznatije i najljepše planinarske staze u Hrvatskoj. Ona se proteže od Zavižana do Baških Oštarija u ukupnoj dužini od 57 km. Prolazi kroz najnepristupačnije dijelove Velebita, a možda najljepši njezin dio je onaj koji prolazi kroz Hajdučke i Rožanske kukove, strogi rezervat prirode. Mi smo prošli prvu dionicu Premužićeve staze od Zavižana do Rožanskih kukova i Rossijevog skloništa ili Rossijeve kolibe. Dionica je ukupno duga oko 7 kilometara. Usput smo ispenjali zahtjevan vrh Gromovača (1676 mnv) na kojemu su došle do izražaja i naše penjačke vještine jer se na jednom dijelu staze moraju koristiti i ruke za hvatanje stijena i klinova kako bi se došlo do samog vrha Gromovače. S vrha Gromovače također smo mogli uživati u prekrasnim pogledima na Jadransko more te na prekrasne stijene i vrhove Rožanskih i Hajdučkih kukova. Uz manje povremene odmore imali smo i duže odmore kod Rossijevog skloništa kod Rožanskih kukova i na samom vrhu Gromovače.
Slijedio je dvosatni povratak Premužićevom stazom natrag do planinarskog doma Zavižan kako bi još pola sata mogli uživati u prekrasnim vizurama koje pružaju okolni vrhovi Sjevernog Velebita i naravno nezaboravni pogledi s visoka na naše Jadransko more.
Uz jedno zaustavljanje na odmorištu Vukova Gorica u Koprivnicu se vraćamo u 23 sata.
GALERIJA FOTOGRAFIJA: Premužićeva staza – Sjeverni Velebit
