OŠ "Antun Nemčić Gostovinski" Koprivnica

Sigurno ste se i vi barem jednom našli u situaciji da ste učili za ispit, a da vam gradivo nikako nije htjelo ''ući u glavu''. Iako jedan od starih trikova kaže da se znanje upija preko noći ako se knjigu stavi pod jastuk, takvo zavaravanje samih sebe baš i nije neka strategija za briljiranje na testu. U svakom slučaju, dobro je naučiti par strategija za uspješnije učenje, koje će vam svakako donijeti odličnu ocjenu u dnevnik ili u indeks.

Brže, bolje, efikasnije – kako to postići?

Ići linijom manjeg otpora – čest je slučaj u učenju. Želimo naučiti što brže i više, a da pri tome ne uložimo veliki napor. Postoji li čarobna formula za to? Dakako da ne, no svaki specifičan način učenja se isplati, ako vam odgovara i daje pozitivne rezultate.

Osim specifičnih strategija učenja, postoje i općenite zakonitosti koje pridonose efikasnijem učenju:

1. Dobro je imati stalno mjesto za rad.

2. Za vrijeme učenja treba smanjiti mogućnost pada koncentracije. Dakle, nema gledanja TV, puštanja zanimljivog programa na radiju ili razmišljanja o tome koje obaveze trebate izvršiti – njih je onda bolje obaviti prije učenja.

3. Važno je u početku učenja što više puta ponoviti građu. Takva ponavljanja nam smanjuju mogućnost zaboravljanja upamćenog gradiva. Za njih je najlakše pripremiti kratke sažetke pojedinih tematskih cjelina.

4. Kratki sažeci su od neprocjenjivog značaja za učenje, jer čine smisleni ''kostur'' oko kojih se kasnije s lakoćom ''hvataju'' i ''zadržavaju'' i detalji.

5. Kako biste što lakše upamtili nove, važne ili neobične sadržaje, koristite mnemotehnike.

Važno je učiti s razumijevanjem...

6. Građu valja učiniti što smislenijom, što znači da je trebamo povezati sa starim gradivom. Razumijevanje gradiva olakšava učenje i čini ga zanimljivijim.

7. Samoispitivanje je ključan proces za upamćivanje gradiva. Često učenici dok čitaju kažu da im je sve poznato. Međutim, na ispitu se ne mogu sjetiti onoga što su pročitali. Razlog tomu jest što su gradivo samo prepoznali, ali ga nisu upamtili, pa ga se stoga na ispitu ne mogu ni dosjetiti.

8. Učite tako da prepričavate gradivo svojim riječima: važno je zbog povezivanja različitih tematskih cjelina na dubljim razinama i traženja uzročno-posljedičnih odnosa među njima. U većini slučajeva, i profesori tijekom usmenog ispitivanja žele čuti više od golih činjenica, što vama može ići u prilog ako učite na ovaj način.

9. Strategija postavljanja ''A zašto?'' pitanja se možda čini djetinjastom na prvi pogled, ali vodi dobrom razumijevanju i povezivanju činjenica. Navođenjem argumenata zašto je nešto takvo kakvo je, zapravo možemo doći i do uzroka neke pojave, ako je on logičan, no u svakom slučaju ćemo ju dobro upamtiti i povezati novo sa starim gradivom.

10. Srednjoškolci npr. imaju problema sa upamćivanjem više različitih sadržaja u manjem vremenskom roku, jer trebaju naučiti gradivo iz više predmeta u jednome popodnevu.. Naime, postoji proces koji se naziva interferencija, tj. ometanje, i sastavni je dio učenja.

Zamislimo da imate danas popodne za naučiti gradivo iz engleskog i njemačkog jezika. Kad govorimo o ometanju unaprijed, onda to znači da je učenje engleskog jezika omelo učenje njemačkog jezika, preciznije rečeno, staro gradivo nije dopustilo da se nauči novo.

Isto tako postoji i obrnut proces – ometanje unazad. Ono se javlja kada učenje novijeg gradiva, u našem slučaju njemačkog jezika ometa učenje engleskog jezika. Prevedeno, znači da je novo gradivo ''izguralo'' staro iz pamćenja.

Ova dva procesa si možete predočiti kao dva trenda u glazbi: kod ometanja unaprijed, narodnjaci (novo) su nadvladali rock glazbu (staro), a kod ometanja unazad možemo reći da je Elvis Presley (staro) ovaj tjedan bio prvi na Billboardovoj ljestvici i tako spriječio Chrisa Browna (novo) da proda više albuma od njega.

Zašto nam je bilo važno naučiti što je ometanje u učenju?

Zato što i njega možemo smanjiti:

• Ometanje unaprijed (proaktivno ometanje) smanjujemo učeći nakon spavanja ili dobrog odmora.
• Ometanje unazad (retroaktivno ometanje) smanjujemo učeći prije spavanja ili odmora.

Ima logike, zar ne? Naučite li jedno gradivo, potom odspavate nekoliko sati, učenje idućeg gradiva će ''sjesti'', bez da ometa prethodno naučeno gradivo.

Isto tako, učite li prije spavanja novo gradivo, ono će se procesirati tijekom spavanja ( što je i znanstveno dokazano, jer mozgovni theta valovi utječu na upamćivanje gradiva.).

11. Općenito, učenje treba rasporediti u vremenu, odnosno treba stvoriti dugoročni plan učenja, kako se ne biste našli u vremenskome škripcu. Kampanjsko učenje ima vrlo slab učinak – uči se u premorenom stanju, kad se teže koriste prednosti samoispitivanja i mnemotehnika. Što je najgore, posljedica takvog učenja je umor, rastresenost i napetost kada je to najmanje poželjno – u vrijeme ispitivanja znanja.

12. Sličnu građu treba grupirati u kategorije.

13. Gradivo koje želimo zapamtiti na dulje vrijeme treba prenaučiti, ponoviti 2-3 puta, čime ono postaje otporno na zaboravljanje

14. Isto tako, nagrađujte se za uspješno ostvareno učenje. Na primjer, za dva sata učenja nagradite se odlaskom na kavu ili sok s prijateljima, a dok čavrljate, možete svi skupa razmijeniti informacije o naučenome gradivu.

15. I za kraj, dok učite, odvajajte bitne informacije od onih nebitnih. Uzmite samo za primjer povijest! Sigurno ste upamtili kako su se na dvoru Luja XIV. aristokrati rijetko prali, jer je špricanje parfema u to doba zamijenilo pranje s vodom i sapunom, ali da vas netko sad upita koje je godine bila bitka kod Waterlooa, vjerojatno se ne biste sjetili. To je zato što smo svoje pamćenje opteretili nevažnom (ali zanimljivom!) informacijom i tako zaboravili važnu godinu.

Preuzeto iz takodobra.com