Mladi planinari na Svetoj Geri

U subotu (14.4.2018.), planinari iz planinarske skupine OŠ „Antun Nemčić Gostovinski“, zajedno s planinarima iz OŠ Sokolovac i Kunovec uspješno se se popeli na najvišu planinu sjeverozapadne Hrvatske – Svetu Geru (Žumberačko gorje).

Učenike planinare vodili su učitelji Danijel Balaško (voditelj planinarske skupine), Ines Geršić Bodinovac, Danijela Šimek te učitelji iz osnovnih škola Sokolovac i Kunovec. Izletu su se pridružili i nastavnici povijesti Lidija Vranar i Darko Sočev te bivši učitelj fizike Filip Horvat. Zbog velikog broja učenika planinara iz tri škole bilo je potrebno organizirati dva autobusa. Iz OŠ “Antun Nemčić Gostovinski” na izletu je bilo 40 učenika planinara.

Autobusom smo iz Koprivnice krenuli u 6 sati ujutro. Na putu do tamo prošli smo Krašić, rodno selo hrvatskog nadbiskupa i kardinala Blaženog Alojzija Stepinca. Nakon tri i pol sata provedenih u autobusu dolazimo u selo Sošice koje se nalazi na nadmorskoj visini od 580 metara. To je selo početak uspona prema našem današnjem planinarskom cilju, Svetoj Geri koja se nalazi u Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Sa svojih 1178 metara nadmorske visine Sveta Gera je najviši vrh panonskog dijela Hrvatske. Ujedno to je i vrh koji se nalazi na granici Hrvatske i Slovenije, a Slovenci ga još nazivaju i Trdinov vrh.

Put kojim smo se uspinjali od Sošica do Svete Gere vodio je kroz bjelogoričnu šumu i prekrasne cvjetne livade u gornjem završnom dijelu. Na nekim zasjenjenim, sjevernim stranama još smo mogli vidjeti i malo snijega. Neke od livada su prepune proljetnih šafrana (Crocus vernus). Od ostalih zanimljivih i rijetkih planinskih biljaka u cvatu su još volujsko oko (Haquetia epipactis), mišje uho (Omphalodes verna), crni kukurijek (Helleborus niger), bijeli bun (Scopolia carniolica), biskupska kapica (Epimedium alpinum) i crnjuša (Erica carnea).

Do vrha smo došli za tri sata hoda. Na samom vrhu nema planinarskog doma, ali je tu mala vojarna koja se već dulje vrijeme namjerava prenamijeniti u planinarski dom. Osim telekomunikacijskog tornja visokog 80 metara, najviši vrh Svete Gere označen je visokim geodetskim betonskim stupom. Na vrhu su još grkokatolička kapelica Sv. Ilije, te ostaci kapelice Sv. Jere. Nedaleko od njih je vidikovac na slovensku stranu od kojeg su se (zbog dobre vidljivosti) pružali vidici sve do snježnih vrhova u Kamniško-Savinjskim i Julijskim Alpama u Sloveniji.

Nakon cjelosatnog uživanja na najvišem vrhu Žumberačkog gorja vraćamo se natrag do sela Sošice, ali duljim grebenskim putem koji prolazi duž granične crte između Slovenije i Hrvatske. Nakon tri sata silaska dolazimo do još jednog vrha Žumberačkog gorja – Pliješ (977m). Od Pliješa se spuštamo strmom stazom do planinarskog doma Vodice (850 m) koji je otvoren tek od 1. svibnja. No, kod doma postoji izvor vode kojemu smo se jako obradovali budući da smo većina nas nakon vrućeg i sunčanog dana već popili svu tekućinu. Okrijepljeni planinskom vodom odlučujemo da ćemo još posjetiti jamu Jazovku koja se nalazi u šumarku nedaleko od Sošica. U nju su nakon 2. svjetskog rata bačeni okrutno ubijeni bolesni hrvatski vojnici iz zagrebačkih bolnica.

Do autobusa u Sošicama dolazimo u 19 sati i uz jedno stajanje do Koprivnice dolazimo u 23 sata. Svi smo se složili da je ovo bio jedan od najljepših naših izleta, vrlo sadržajan, puno prehodanih kilometra Žumberačkim gorjem, no puno smo toga vidjeli, dobro se zabavili i istinski u tome uživali. Jedva čekamo naš slijedeći planinarski izlet u Gorski kotar, na 1528 metara visoki Risnjak.

Lovro Klobučar (8.b)

Danijel Balaško

DSCN0590

DSCN0605

DSCN0617

DSCN0626

DSCN0644

DSCN0637

DSCN0663

DSCN0680

DSCN0708

DSCN0715

DSCN0741

DSCN0747

DSCN0753

DSCN0781

DSCN0796

DSCN0818

DSCN0828

DSCN0831

DSCN0841

DSCN0851

DSCN0860

DSCN0865

DSCN0879

DSCN0894