Osnovni podatci o školi

Planinari na Okiću i Plešivici

U subotu (13.4.2019.), planinari iz planinarske skupine OŠ „Antun Nemčić Gostovinski“ koja djeluje u sklopu planinarskog društva „Bilo“ iz Koprivnice uspješno se se popeli na na dva planinarska vrha u Samoborskom gorju (Okić i Plešivicu). Učenike planinare vodili su učitelji Danijel Balaško (voditelj planinarske skupine), Ines Geršić Bodinovac, Danijela Šimek i Đurđica Šmic te službeni vodič HPD-a „Bilo“ Renato Rac.

     Autobusom smo iz Koprivnice krenuli u 7 sati ujutro. Nakon dva sata provedenih u autobusu dolazimo u selo Klake podno Okića. To je selo početak uspona prema našem prvom planinarskom cilju, staroj gradini Okiću (499 mnv). Trebalo nam je oko 20 minuta da se popnemo na stari grad Okić s kojeg se pruža pogled na susjedna sela, a u daljini na Medvednicu i grad Zagreb. Naš vodič Renato nam je detaljno ispričao sve o Okiću i njegovoj povijesti. Okićki burg (srednjovjekovni utvrđeni grad) datira iz 12. stoljeća, a služio je do početka 17. stoljeća. Često je mijenjao vlasnike, a u područje pod njime više je puta prodrla turska vojska. Danas je Okić u vlasništvu planinarske organizacije. Prvi penjački uspon u povijesti hrvatskog planinarstva također je vezan uz Okić, a za to je zaslužna naša ilirska književnica Dragojla Jarnević koja se 1843. godine popela kroz stijene s južne strane direktno na vrh Okića. upoznaoNakon uspješnog uspona na Okić silazimo do planinarskog doma “Maks Plotnikov” (411 mnv). Tu smo se odmorili i pojeli hranu iz ruksaka, a neki su si naručili jela iz ponude planinarskog doma (grah i kobasice).

     Nakon pola sata odmora nastavljamo put prema našem drugom planinarskom cilju, vrhu planine Plešivice. Prolazimo blizu naselja Novo Selo Okićko, zatim prelazimo “Frajlin most”, zaobilazimo veliki kamenolom te se uspinjemo strmom stazom prema Popovdolskim pećinama od kojih se pruža lijepi pogled na Plešivicu i Okić. Grebenskim putem po hrbatu Plešivice dolazimo do stijena zvanih ”Zub”. Slijedi još sat vremena hoda kroz četiri vrha Plešivice koji su podjednake visine. Putem uživamo u proljetnom cvijeću (kukurijecima, jetrenkama, ljubicama, žutilovkama, orhidejama, biskupskim kapicama, veprini itd.). Plešivica obiluje i jednom rijetkom zaštićenom vrstom drveta, a to je božikovina koju često susrećemo uz planinarsku stazu.

     Tri i pol sata hoda trebalo nam je od planinarskog doma do vrha Plešivice (779 mnv). Na vrhu je mala livada na kojoj se nalazi 5 metara visoka željezna piramida i kameni geodetski stup. Sa vrha se pruža lijepi pogled na Pokuplje i Jastrebarsko. Odmaramo se na livadi i uživamo u pogledu sa vrha otprilike pola sata. Malo više od pola sata trebalo nam je da se spustimo do prijevoja Poljanice (580 mnv) gdje nas je čekao autobus. Na Poljanicama se nalazi lovački dom „Klet“ koji je opskrbljen hranom i pićem, a u njihovom se vanjskom kompleksu nalazi puno stolova i klupa za odmor i uživanje u prirodi crnogorične šume koja ih okružuje. Neki se učenici odmaraju na klupama, neki igraju nogomet, a neki si naručili ćevape i ražnjiće, svako kako želi. Tu smo se zadržali otprilike sat vremena. Zatim smo pri povratku sa Samoborskog gorja stali u gradu Samoboru, prošetali njegovim trgom te se zasluženo počastili nadaleko poznatim samoborskim kremšnitama. Sretni i zadovoljni, s našeg prvog ovogodišnjeg planinarskog izleta smo se u Koprivnicu vratili u 21 sat. Za mjesec i pol dana čeka nas druga planina, Sjeverni Velebit s prekrasnim vrhovima i vidicima na naše Jadransko more. Jedva čekamo!

DSCN3107

DSCN3126

DSCN3140

DSCN3137

DSCN3146

DSCN3164

DSCN3173

DSCN2484

DSCN3192

DSCN3196

DSCN3200

DSCN3225

DSCN3230

DSCN3245