Veliko srce koprivničkog djeteta

Učenik četvrtog razreda PŠ Jagnjedovec Gabriel Frankol nominiran za Naj dječje djelo na natječaju Veliko srce koprivničkog djeteta

Ovo je priča o njemu i njegovim prijateljima iz razreda.

Samo je jedan Gabi, a Gabi smo svi mi!

Kako da započnem priču o dječaku s najvećim srcem u našem razredu. Kako da započnem priču o dječaku zbog kojeg je srce svakog od nas za nekoliko brojeva veće no što je bilo prije nego li smo ga imali prilike upoznati.

Upisao je prvi razred godinu dana stariji od svog brata i ostalih đaka u svom razredu. I otada korača ogromnim koracima i sije, pardon dijeli, puni, bez pardona ( sije se žito, a brojevi se dijele jer Gabi razmišlja konkretno, a jezik tumači doslovno) ljubav i dobro gdje god se pojavi. Stigao je do četvrtog razreda a sada sem što množi i dijeli do 1 000 000, s jednakom lakoćom izvodi pokuse i preskače vijaču i mnoge druge prepreke. Trudom, upornošću, strpljivošću koje nikada nema dovoljno ruši nametnute mu barijere pri tom pokatkad i suzama uspjeva zahvaljujući svom neiskvarenom duhu ali i bodrenjem svojih razrednih prijatelja koje njegov uspjeh jednako tako veseli.

On je taj koji oko sebe magnetskom privlačnošću privlači sve oko sebe. On je taj kojega radi odrastamo u jednakosti, prihvaćamo različitosti, svakodnevno činimo dobra djela nebi li mu na lice stavili taj neponovljivi osmijeh. On je taj zbog kojeg svakoga dana postajemo bolji ljudi.!

Do Gabijevog srca lako može doći onaj koji se dobro razumije u promet, pružne prijelaze i vlakove svih kategorija i boja. Ili ako u rukavu, a ne, ne u rukavu (karte se ne čuvaju u rukavu) u džepu ima kartu u bilo kojem obliku nebi li vam na njoj pokazao pružni prijelaz pokraj kojeg ste zasigurno prošli ako ste kojim slučajem posjetili na primjer omanji Gording u Danskoj. A on u vaše srce ulazi bez kucanja, bez pitanja i iz njega kada uđe više ne izlazi. Nikada. Čak i kada pokrije rukama uši jer je prebučno iako svira njegova omiljena pjesma, i kada je neutješan jer je rampa na pružnom prijelazu ostala u zraku od njega smo nešto naučili. Toplom riječi ili gestom nešto malo učinili toliko velikim. Naša dobra dijela činimo učeći od njega. Od njega učimo o upornosti, o strpljivosti, o pobjedi i porazu s kojim se on još ponekad teško nosi.

Zato sljedeći puta kada na pružnom prijelazu zastanete nešto duže no što ste planirali sjetite se da nekoga i to veseli. Sjetite se Gabija, dječaka s najvećim srcem koji će vam svoje srce pokazati čim ga ugledate (ili ako ga nacrta na papiru :) a dobro što iz njega isijava obasjat će i razvedriti i vaš najtmurniji dan.

Gabrijel Frankol