Erasmus+ u Poljskoj

U sklopu Erasmus+ projekta „Perpetuum mobile“ proveo sam tjedan dana u Poljskoj. U zemlji burne prošlosti i stoljetne tradicije. Ta srednjoeuropska zemlja veličine kao 6 Hrvatski i nešto više od 38 milijuna stanovnika kroz trnoviti put je postala ono što je danas – samostalna i suverena država.

Moje odredište u Poljskoj je bio stoljetni grad Krakov, cca. 900km udaljen od Zagreba.  Nekadašnji kraljevski i glavni grad Poljske smjestio se na jugu zemlje, na obali rijeke Visle. Sa nešto manje od 800 000 stanovnika (podjednako kao i naš Zagreb), drugi je po redu grad u Poljskoj, odmah iza glavnoga grada Varšave. U grad Krakov sam stigao avionom preko novootvorenog terminala u Zagrebu s presjedanjem u Münchenu. Leteći, iz zraka vidio sam da se radi o gradu bogate prošlosti (stare građevine, crkve, trgovi, dvorci,…).

Bio sam smješten u apartmanu „Najlepsze Miejsce“, vrlo blizu školi u kojoj ću provesti svoje radno vrijeme. Samo ime škole „Zespół Szkół Ogólnokształcących Intergracyjnych nr. 7“ ili u prijevodu Srednja integracijska škola br. 7 natjeralo me na razmišljanje da se radi o nekoj vrsti „Šuvarove škole“. 

image1

Ogroman školski kompleks u kojem 1000 učenika pohađa nastavu i u kojem 150 nastavnika drži nastavu. Po dolasku u školu dočekala su me zaključana vrata, koja se otvaraju tek kada tehničko osoblje škole pregleda preko kamere tko ulazi u školu. Čekajući u holu škole na svoju mentoricu Edytu i Erasmus koordinatoricu Agnieszku začuo sam neobičnu glazbu koja je svirala putem školskoga razglasa. Nakon što su počeli izlaziti učenici iz razreda shvatio sam da se radi o jako zanimljivom školskom zvonu, koje kako ću kasnije saznati, svira drugačijim tonovima ovisno o mjesecu, blagdanu i sl.

Moja zadaća u školi je bio „Job shadowing“ tj. promatranje poljskih kolega u njihovim metodama rada. Promatrao sam nastavnike na 3 strana jezika (njemački, engleski i španjolski). Nakon 16 nastavnih sata hospitacija i s 10 različitih nastavnika došao sam do zaključka da Poljaci predaju jako tradicionalno (frontalna nastava + udžbenik) stavljajući naglasak na individualan rad. Jako rijetko odstupaju od nastavnih cjelina. Nisu skloni improvizaciji ako nešto krene u krivom smjeru. Radne listove gotovo nikada ne koriste (izuzev jednog nastavnika koji je imao gotove listiće). Vode se striktno po e-udžbeniku i e-radnoj bilježnici koje projiciraju pomoću pametne ploče. Po mom mišljenju takva klasična nastava ima svoje male prednosti (točno se objašnjava što se smije a što ne smije napraviti u zadatku) i velike nedostatke, tu prije svega mislim na monotoniju na satu, koja izaziva veliku dosadu kod djece. Poljaci jako govore brzo s puno š, ž, č u njihovim riječima.

Atmosfera u školi je bila bučna i dinamična. Jako mi je bio zanimljivo na hodnicima sresti zajedno učenike od nižih razreda pa sve do gimnazijalaca. Naime, poljski obrazovni sustav ustrojen je na način da učenici najprije pohađaju vrtić pa osnovnu školu, koja traje 6 godina. Nakon toga svi odlaze u gimnaziju, koja traje 3 godine i tek nakon gimnazije učenici se upisuju u srednje škole koja traje također 3 godine. U razgovoru s ravnateljem škole saznao sam da će se od iduće školske godine provesti nova reforma školstva u Poljskoj po kojoj će učenici pohađati osmogodišnju osnovnu školu i četverogodišnju srednju školu (gimnazije im odlaze u prošlost). Svi udžbenici i radne bilježnice su u Poljskoj besplatni.

image2

Ono što mi se jako dopalo u školi je bio njezin interijer i tehnička oprema u učionicama. Vesele boje, bogato uređeni panoi, puno cvijeća, trgovina s grickalicama samo su neke od posebnosti ove škole. Prije ulaska u učionicu nalazi se jedna drvena kutija u koju učenici odlažu svoje mobitele. Tek nakon zvona mogu si ponovno uzeti svoj mobitel. Svaka učionica je opremljena s pametnom pločom. Ono što mi se najviše dojmilo su posebno dizajnirane učionice za strani jezik. Malene su, te se zbog toga nastava dijeli u grupe po max. 12 učenika, čime se dobiva na kvaliteti nastave. Svi učenici sjede za jednom velikom ovalnom klupom a ispod njih nalaze se audio slušalice za rješavanje slušnih zadataka. Takvi zadaci se puštaju pomoću komandne ploče na nastavnikovom stolu.  Učenici u školi ne nose školske papuče, ali svaki od njih nosi  „školsku uniformu“. Međutim ne radi se o klasičnoj školskoj uniformi već o jednostavnom modrom prsluku (neki su nosili i kratke majice) s logom škole ispod kojeg učenici nose svoju odjeću. Jednostavno i elegantno rješenje.

U sklopu škole, ali sa vlastitom autonomijom djeluje i vrtić koji me doslovce impresionirao. Uz vesele mališane tu su svakako tete ali i razno razni terapeuti koji pomažu djecama s posebnim potrebama. Vrtić ima i posebno uređene prostorije za razgibavanje djece te „mirnu sobu“, koja služi za smirivanje djece. U toj sobi nalaze se razno razna svijetla, opuštajuće projekcije neba, disco kugla, bazen s plastičnim kuglicama, akvariji koju žubore…Sve s ciljem da djeci bude što ugodnije i opuštenije.

Nakon radnog vremena uputio sam se u razgledavanje grada. Grad je impozantan, a dašak povijesti se može osjetiti na svakom koraku. Od znamenitosti svakako bi spomenuo posjet kraljevskom gradu Wawelu, smještenom na brdu iznad Visle u kojem se osim dvorca mogu razgledati mnogobrojni muzeji, vrtovi, crkve i katedrala sv. Stanislava i Vaclava. Ono što karakterizira Wawel je svakako predivan pogled s kojega se vidi cijeli grad. Od ostalih znamenitosti svakako valja istaknuti staru jezgru grada (Stare Miasto) na kojem se nalazi prekrasan trg (Rynek Główny) ujedno i najveći trg u Europi koji potječe iz srednjega vijeka. 

image3

Na njemu je znamenita gotička Bazilika sv. Marije (Kościół Mariacki) s poznatim oltarom Veita Stossa, ali i druge crkve kao što su Crkva sv. Vojtjeha (Kościół św. Wojciecha) i Crkva sv. Barbare. Cijeli trg je okružen kućama u nizu (kamienice) i bogatijim rezidencijama, a u sredini je jedna od najvećih znamenitosti trga, renesansna cehovska građevina Sukiennice s brojnim trgovinama i Nacionalnom umjetničkom galerijom na katu. Trgom dominira toranj bivše gradske vijećnice (Wieża ratuszowa). Ostaje žal što nisam uspio posjetiti impozantan rudnik soli Wieliczka za kojeg se tjednima dana unaprijed treba bukirati.

Moja poljska avantura u sklopu Erasmus+ projekta svakako će ostati duboko ukorijenjena u mome sjećanju jer sam po prvi puta u životu letio avionom, a ovo je ujedno  bio  i moj prvi posjet Poljskoj. Ovakvi projekti svakako su korisni jer se time ljudi  još više osamostaljuju i usavršavaju, a dašak nove kulture i jezika nešto je što bi svaki čovjek morao doživjeti.

Nino Klobučarić, mag.educ.philol.germ.

 

Stručna praksa u Sloveniji

U sklopu Erasmus+ projekta Perpetuum Mobile boravila sam u Sloveniji od 26.3. do 1.4. 2017. godine.

Slovenija je podalpska, a vrelo malim dijelom i sredozemna i panonska država. Više od polovine površine pokrivaju šume. Glavni grad je Ljubljana kojom protječe rijeka Ljubljanica, a simbol grada je zmaj. Bilo je lijepo i prošetati ulicama ovoga grada.

image001

Izvor: https://www.visitljubljana.com/de/besucher/aktivitaeten/sightseeing/artikel/burgen-und-schloesser/

 

image002

Spomenik Prešernu 

 

 

image003

 

Tromostovje u središtu Ljubljane

 

image004

Lutkarsko kazalište Ljubljana

 

Što se tiče osnovnog obrazovanja, ono u Slovenije traje 9 godina. Stručnu praksu sam obavljala u  OŠ Martina Krpana Ljubljana. Svrha mog posjeta bila je upoznavanje rada školske knjižnice. Školska knjižničarka Majda Ilc Husein upoznala me s godišnjim planom i programom rada,  s posebnostima škole,  s projektima koje provode te ono najvažnije kako potiču čitanje kod djece.

Ono što je posebnost ove škole jest da učenici govore sljedeće izvorne jezike: slovenski, hrvatski, srpski, bosanski, makedonski, albanski, turski, rumunjski, kazaški, ukrajinski i engleski te škola obilježava 21. veljače Međunarodni dan materinskoga jezika. Školu pohađa 400 učenika.

 

image005image006

OŠ Martina Krpana Ljubljana

 

Čitateljska značka (Bralna značka)

Od svega naučenog posebno ističem Bralnu značku koja je univerzalni slovenski kulturni projekt koji potiče na čitanje i podizanje kulture čitanja. Osnovni cilj je odgojiti  aktivnog čitatelja koji bi rado čitao cijeli život.

Da bi sudjelovali u projektu, učenici  trebaju pročitati određeni broj knjiga.

Učenici  1. – 3. razreda trebaju pročitati najmanje3 knjige; 4. – 6. razreda najmanje 4 knjige i  7. – 9. razreda pročitati najmanje 5 knjiga.

Svi učenici koji sudjeluju nagrađeni su priznanjem na nivou škole.

Zlatni čitatelji su učenici koji su svih 9 godina bili vrijedni čitatelji te odlaze na završnu svečanost koja se održava u Cankarjevom domu. Društvo Bralna značka Slovenije učenike nagrađuje knjigom i posebnim priznanjem Zlatni bralec.

 

image007

Školska knjižnica

 

Zlatna kruška (Zlata hruška)

Znak kvalitete dječje knjige i knjige za mlade je Zlata hruška. Svake godine odabiru se tri knjige iz tri različite kategorije:

- izvorna slovenska knjiga za mlade

- izvorna slovenska poučna knjiga

- prevedena  knjiga za mlade

Na najkvalitetnije odabrane knjige stavlja se naljepnicu Zlata hruška i znak su onog najboljeg što je tiskano u toj godini. Urednički odbor priprema Priručnik za čitanje kvalitetnih knjiga za mladež koji je neophodan za profesionalni rad knjižničara i pomoć u odabiru knjiga za knjižnicu. Namijenjen je i za roditelje koji se brinu što njihova djeca čitaju.

Čitanje kod kuće (Domaće branje)

Što se tiče čitanja kod kuće ono je obavezno, međutim to čitanje se razlikuje od našeg.

Učenici u Sloveniji vole čitati jer lektira nije obavezna svaki mjesec kao kod nas.

Obavezno čitanje počinje od 3. razreda – trebaju pročitati samo jednu knjigu. U 4. i 5. razredu obavezne su tri knjige, a od 6. do 9. razreda pet knjiga. Čitanje kod kuće je obavezno, u načelu se ne ocjenjuje, no može se ocijeniti kroz govorni nastup.

Ono što me se posebno dojmilo je motivacija za čitanje kod kuće. Knjižničarka u razred donese onoliko različitih knjiga koliko ima učenika te svaku knjigu ukratko predstavi. Učenici biraju temu koja ih zanima, zadužuju knjigu (mogu je zadržati više od mjesec dana) te je na satu slovenskoga jezika moraju predstaviti u 5 min. Predstavljanje knjige nastavnik ocjenjuje. Na ovakav način motiviraju se učenici za čitanje u 7., 8., i 9. razredu. Ono što je posebno važno je da svi učenici dobiju različite knjige. Svatko mora pročitati svoju knjigu i predstaviti je pa su i na taj način učenici upoznati s novim naslovima.

MEGA kviz

Moderni oblik knjižnične informacijske pismenosti provodi se kroz MEGA kviz. Glavni cilj kviza je učenje o prirodnoj i kulturnoj baštini te promicanje suvremene pismenosti. Projekt se odvija na nacionalnoj razini, a ove godine pod nazivom NAŠE VELIKO MALO MORJE. Za moga boravka u školi su ga rješavali učenici 7. i 9. razreda.

image008

Na satu knjižnično informacijske pismenosti (MEGA kviz)

 

Kulturni sajam (Kulturni bazar)

Tijekom mobilnosti imala sam priliku posjetiti i Kulturni bazar 2017 (Sajam kulture). Sajam obuhvaća kulturu i umjetnost (poeziju, prozu, glazbu, ples, film, likovnu umjetnost …). Posebno me oduševio kutak Vzemi me! Beri me! - Uzmi me! Čitaj me! Tamo možete ispuniti kratki upitnik koji ostavite u košarici (dob, koju knjigu ili autora rado čitate), uzeti novu knjigu  i odnijeti je kući za čitanje. Kutak je vrlo posjećen i govori o kulturi čitanja.

image009

Posjetila sam i Gradsku knjižnicu Ljubljana (Mestna knjižnica Ljubljana), gdje me oduševio dio knjižnice sa ostavštinom Otona Župančića.

Zadnji dan boravka u školi predstavila sam kolektivu Hrvatsku,  govoreći o njezinim povijesnim i kulturološkim karakteristikama, o Koprivnici,  o radu i posebnostima Škole  iz koje dolazim.

Ova mobilnost novo je iskustvo koje želim podijeliti s učiteljima i knjižničarima.

Primjeri dobre prakse svakako su rezultirali brojnim  idejama o čitanju koje će postati dio  naše školske prakse.

Luca Matić, prof. i dipl. knjižničarka