ODISEJ I POLIFEM

Nakon požara u Troji, Odisej se morskim putem odluči konačno vratiti svojoj kući na poluotoku Itaci.

Ali bogovi mu nisu bili naklonjeni tako da je njegovo putovanje bilo ometano brojnim nezgodama te je, među olujama, vihorima i brodolomima, nakon mnogo godina putovanja doplovio s malom skupinom svojih drugova na obale Sicilije, prilično udaljene od njegove domovine.

Iznemogao od dugih dana provedenih prepušten valovima, Odisej je bio sretan kad je ugledao jednu pećinu i odmah se prema njoj uputio.

No, u toj pećini je živio kiklop Polifem, jedan divovski pastir ovaca, koji je imao samo jedno oko i bio je divlji i okrutan.

»Sve ću vas pojesti!«, vikao je div, zatvorivši svojim golemim tijelom svaki mogući bijeg iz pećine. »Ti, izgledaš mi kao vođa«, reče Odiseju. »Kako se zoveš?«

»Nitko! Zovu me Nitko!«, odgovori prepredeni Odisej. Zatim mu ponudi mnogo čaša vina koje je imao uza se, sve dok Polifem nije zaspao.

Ne gubeći vrijeme, Odisej uze jednu šiljastu granu i nakon što ju je usijao, oslijepi Polifema na njegovo jedino oko.

Ostali kiklopi dotrčaše na Polifemov urlik.

»Tko ti je to učinio?«, upitaše ga. »Nitko! Nitko mi je naudio!«, odgovori div. I kiklopi se tada udaljiše. Odisej nije gubio vrijeme: iskoristivši sljepoću svog neprijatelja, navuče na svoje drugove kozja runa koja su visjela u pećini. Prerušeni tako u stado spremno za odlazak na pašu, Odisej i brodolomci mogli su otići neopaženo, prolazeći između nogu razjarenoga diva.