Mitovi stare Grčke - Pandorina kutija

 PANDORINA KUTIJA

Tednoga dana Zeus pozva svoga brata Hefesta i zada I mu jedan izuzetno težak zadatak: trebao je izraditi I jednu ženu svu od zlata, ali ne nepomičan kip, već pravu ženu, koja hoda, priča i misli. Hefest, koji je tvrdio da od metala može saliti ama baš sve, dade se na posao.

»Evo, ovo je Pandora!«, reče ostalim bogovima nakon kratkog vremena, pokazujući prekrasnu djevojku svu od zlata.

Štoviše, i boginje, koje su obično bile vrlo ljubomorne, divile su se ovom prekrasnom stvorenju.

»Ja ću joj pokloniti zlato moje kose!«, reče prelijepa Afrodita.

»Ja ću joj dati mudrost mog jelena!«, doda mudra Atena.

»Ja ću joj dati milozvučan glas!«, obeća Apolon. Zeus se divio djelu svog brata i zatim preda djevojci jednu kutiju.

»Idi Prometeju, koji je bogovima oteo vatru, i predaj mu ovu kutiju!«, reče Pandori. No, Prometej, koji je bio vrlo lukav i znao je da ga Zeus ima s njim zbog one priče o vatri koju je poklonio ljudima, nije htio otvoriti kutiju i proslijedi je svom bratu Epimeteju, koji je bio pomalo budalast. Mladić, kojega je

zaslijepila Pandorina ljepota, nije bio u stanju odoljeti znatiželji, otvori tajnovitu kutiju... Jao, Zeus je u nju zatvorio sva zla ovoga svijeta, koja se u tren oka prospu na zemlju! Epimetej pohita zatvoriti kutiju, no bilo je već prekasno!

U njoj osta samo jedna dobra stvar koju je tamo stavio Zeus: nada!