APOLON, BOG GLAZBE

Umoran od života na Olimpu, okružen svađama i zavisti svoje božanske rodbine, Apolon je na nekoliko godina pobjegao na selo u Tesaliju. Tamo je živio kao jednostavan pastir, čuvajući stada na pašnjaku i svirajući flautu.

Jednoga dana njegov brat Hermes, koji je bio jedan lukavi lupež, ukrade mu dvadesetak krava. I to učini vrlo vješto: vezao je repovima jednu kravu za drugu i odvlačio natjeravši ih da se kreću unatrag, tako da je izgledalo kako se životinje približavaju Apolonu, a ne da se udaljavaju.

»Vrati mi odmah moje krave!«, prosvjedovao je Apolon čim je otkrio da ga je snašla krađa. »To nisam ja učinio!«, lagao je Hermes, koji je bio i lažljivac, ne samo kradljivac, i koji je već bio dobro sakrio životinje u šumi. No, Zeus je s vrha Olimpa sve vidio. »Odmah vrati bratu one krave!«, naredi Hermesu. »I pronađi način da mu se ispričaš!«

 Hermes potom skrušeno pokloni Apolonu jednu čudesnu citru koja je imala nacrtanu kornjačinu koru. Apolona je razveselio poklon i od toga dana nikad se više nije odvajao od dragocjenoga glazbala, ushićujući svojom glazbom ljude i bogove.