Nemčići na Bjelolasici
| Hitovi: 15042
U subotu, 27.5.2017., planinarska grupa OŠ „Antun Nemčić Gostovinski“ je u sklopu planinarskog društva „Bilo“ iz Koprivnice otišla na izlet na Bjelolasicu. To je najviša planina Gorskog kotara i najviša planina planinskog masiva Velike Kapele. Njezin je vrh „Kula“ visok 1534 mnv.
Polazak je bio u 5 sati ujutro ispred autobusnog stajališta naše škole. U podnožje planine stižemo oko 8:30. Iz autobusa smo se iskrcali ispred planinarskog doma „Bijele stijene“ u mještašcu Tuk Vojni (875 mnv). Tada smo krenuli prema Matić poljani (1030 mnv) gdje smo vidjeli 26 kamenih spomenika podignutih u čast partizanima stradalima od velike hladnoće u 2. svjetskom ratu. Nakon što smo prešli Matić poljanu, zastali smo kod planinarske kuće Janjčarice (1239 m). Tu smo se uz hranu i piće iz ruksaka odmorili 45 minuta i uživali u divljini Gorskog kotara i pogledu na Bjelolasicu. Nakon toga smo se spustili na predivnu Vrbovsku poljanu (1120 mnv) koju čine sklopovi livada i crnogoričnog drveća. Od nje nam je još trebalo oko sat vremena oštrog uspona prema vrhu Bjelolasice. Najprije dolazimo na sam greben Bjelolasice s kojega se otvaraju prekrasni vidici na sve strane svijeta jer nam šuma bukve više ne zaklanja pogled. Još nam je trebalo samo 5 minuta do vrha „Kula“. Na vrhu smo uživali oko pola sata u prekrasnom vremenu. U daljini smo čak vidjeli Jadransko more i Kvarnerski zaljev. Od ostalih planina u blizini lijepo se vide Bijele i Samarske stijene te posebno Klek. Područje livada u vršnom hrbatu Bjelolasice obraslo je jestivim planinskim lukom (Allium victorialis). Spuštamo se do planinarskog skloništa „Jakob Mihelčić“ (1460 mnv) i nakon kratkog odmora nastavljamo silaziti do Vrbovske poljane. Nastavljamo prema Begovom Razdolju (1078 mnv), najvišem naseljenom mjestu u Republici Hrvatskoj i jedinome naseljenome koje ima nadmorsku visinu veću od 1000 metara. Već dosta iscrpljeni stižemo za nešto više od sat vremena do Begovog Razdolja gdje smo se nakratko okrijepili i odmorili u pansionu „Planinski Raj“. Neki su izmjerili s aplikacijama na mobitelu da smo propješačili otprilike 20 km divljine Gorskog kotara. U povratku stajemo u odmorištu „Draganić“ gdje smo se većina nas učenika zasluženo počastili u „Burger Kingu“.
Vita Samaržija, 7.a
